Damir Miloš je široj javnosti poznat kao romanopisac, a najuspjelijim romanom smatra se Bijeli klaun (1988.), ne samo zbog neobične priče smještene u cirkus, neveć i zbog pronicljivih poruka. Redatelj Mario Kovač posegnuo je za tim romanom prilično davno i osmislio ga kao monodramu s lutkama za potrebe Dječjeg kazališta "Dubrava" (2004.) a predstavu je odigrala Maja Kovač. U njezinoj novoj verziji, osim glumaca, naglašeno su važne animacije ilustracija i lutaka na grafoskopu. Upravo upotreba tog „starinskog“ pomagala daje prizorima bajkovitost, ujedno dočaravajući snoviđenja.

Učenicima se osobitzo svidio glavni jjunak priče, Dječak (Dajana Biondić) koji ne prepoznaje boje, odnosno sve ih doživljava kao nijanse sive. Budući da su mu roditelji zaposleni kao klaunovi u cirkusu (Vojin Perić, Anita Matković), takva mana je prepreka za njegov profesionalni ostanak u cirkusu pa on pokušava proniknuti u tajne boja. U šumi susreće slijepog Starca (Vojin Perić) koji mu opisuje svoj način prepoznavanja boja. Osim roditelja koji jedini, uz starca znaju dječakovu tajnu o neprepoznavanju boja, važna osoba u Dječakovu  životu je Djevojčica (Dorotea Feketić). Svaki pojedini lik s dječakom čini određeni par pa Dječak, kasnije Bijeli klaun, s Djevojčicom predstavlja ljubav, sa slijepim Starcem potrebu za učenjem i spoznajom, s roditeljima, put prema osamostaljenju, a sukob sa Zmajem (iz snova) čini pobjedu jave nad snom (odrastanje i pronalaženje vlastitog mjesta u svijetu).